Sunday, August 14, 2016

Mane toplotne pumpe voda-voda su


Potrebna je velika količina vode 24h.
Količina vode za kuću od 200m2 je između 2,5-3,5m3/h, pa puta 720h mesečno dođete do broja od 1800m3/mesečno do 2520m3/mesečno što je jednako potrošnji od 400-500 četvoročlanih porodica, ili, jednaka potrošnji nekog sela od 3000-5000 stanovnika.


To znači da koristimo profesionalne vodovodske pumpe, koje nikada ne rade duže od 2-3 godine bez ozbiljnog kvara, a posle 5-6 godina se menjaju.
Takođe, zavisno od dubine sa koje vade vodu, njihova snaga se kreće od 700-1500W, što drastično obara cop toplotnoj pumpi, jer toplotna pumpa radi efektivno manje od 50% vremena (pokrivamo 80-85%snage, izuzetno 90% snage gubitaka), dok bunarska pumpa, ako čovek ne radi umesto njene automatike, radi 100% vremena, pa sezonski COP za pumpe koje vade vodu sa veće dubine od 30m pada ispod COP-a vazduh voda, dok se COP-ovi za dubine od 15-30m gađaju. Plići bunari od 15m imaju bolje COP-ove ali ne mnogo, na godišnjem nivou.

Ukoliko u godišnji COP ubacimo i grejanje tople vode, onda ni one nemaju bolji COP na godišnjem nivou.
Ako idemo i na režime hlađenja, što je u Srbiji mnogo ređe, i ono što su naše ekipe ugradile (računajući Fujitsu, Mideu, Mitsubishi, Vaillant, Meeting, Sunchi) 70%-75% instalacija ima samo grejanje, dakle ako računamo i režime hlađenja, onda voda-voda za dubine manje od 25m ima bolji godišnji COP, voda od 40-25m ima sličan, a voda sa veće dubine lošiji COP nego vazduh-voda toplotna pumpa..

Glavna prednost pumpe voda-voda je manja buka od pumpe vazduh-voda, koju su proizvođači pumpi vazduh-voda probali da reše prebacivanjem kompresora u hidromodul, ali buka koju pravi vazduh je ostala zbog velikog protoka vazduha, i to je najveća buka koju pravi toplotna pumpa vazduh-voda.

 
1. Voda iz bunara

1.1. Glavni problem ovih voda je sadržaj čvrstih materija u vodi (pesak, mulj) koji vrše abraziju cevovoda & zaprljanje izmenjivača freon-voda.

To dovodi do potrebe da se posle 2-3 godine pumpe remontuju, a posle 5-6 godina menjaju, dok cevovodi moraju da se menjaju posle 10 godina, ako su čelični, a najčešće za dublje cevovode moraju da budu čelični.

1.2. Ukoliko imamo sadržaj karbonat u vodi, ili gvožđa, kao u vojvodini, onda cevovodi postaju neupotrebljivi posle 5-6 godina, usled naslaga na zidovima, pri čemu pumpe troše sve više i više struje i kvare se sve češće i češće.


1.3.
  Investicije  i u nekorektnoj verziji (samo jedan bunar, a otpadna voda ide u kanalizaciju, dok ih ne uhvate ili dok ih zakonski drastično ne sankcionišu, jer 100 korisnika toplotne pume voda-voda sa izbacivanjem vode u kanalizaciju bi onemogućilo normalan rad kanalizacije u pančevu) su skoro dva puta veće nego vazduh voda.

1.4. Javlaju se alge, znatno manje ukoliko se koristi i za režim prirodnog hlađenja (samo pumpanjem vode kroz pod, ili fan-coile) što opet zahteva rad i u režimima kada nam hlađenje nije neophodno, i spasavamo se od algi ali rušimo cop.


1.5. Investicija za voda-voda tp je dosta veća nego u vazduh-voda tp, i vreme otplate je uvek preko 5 godina a ide i do 7-8 godina.


2.sonde
2.1. Problem ukoliko kroz zemlju u kojoj su sonde ne prolazi dovoljno podzemne vode, sonde imaju ograničeno vreme rada, koje mora da se kombinuje sa vremenom pauze da toplota iz okolne zemlje kondukcijom pređe do zemlje koja je uz sondu.
Obično je to 2 sata radi, pola sata ili jedan sat se čeka da se zemlja zagreje. u međuvremenu imate poruku od toplotne pumpe "termodynamics source?"


2.2. Cirkulaciona pumpa mora da radi stalno i velikog je kapaciteta (znatno manje snage nego bunarska, ali , ipak, znatno veće snage nego grejačka ) znatno je skuplja nego grejačka, nema je u svako doba i u svakoj trgovini na raspolaganju, pa pri kvaru dovodi do nestanka grejanja od par dana.


2.3. Investicije su u sondu dubine 120m i snagu od 5kW oko 5000eura, pa je otplata investicije, bez ikakvih kvarova i troškova održavanja preko 8 godina. Pri tome, moramo da imamo rezervni izvor toplote, spreman.


2.4. Da bi smo je optimalno koristili potrebna je dodatna automatika koja radi u režimu hlađenja (vrti vodu iz sondi direktno u pod, ili zid) i temperira kuću na recimo 22*C kada je napolju 25*C i u normalnim uslovima niko ne pali hlađenje. Ona znači obezbedi istu temperaturu u kući stalno.
dakle, možemo da postignemo veći nivo konfora u kući (konstantna temperatura skoro cele godine) uz beznačajne  troškove kada su napolju temperature oko 25-30*C, što je sa drugim sistemima hlađenja nekonforno jer su jako mali zahtevi za snagom, koji se ispunjavaju samo sekvencijalnim radom, što uzrokuje sinusoidno ponašanje sobne temperature.
Ono što svi koji nude tp voda-voda prečute (ili neistaknu)  su troškovi energije pumpanja za pumpe voda-voda.